Citati o diskriminaciji - diskriminicajski citati

Deborah Hellman "Diskriminacija je ili uporedno zlo ili neuporedno zlo. Ako je uporedno zlo, zakon ili politika nepravedno diskriminira kada propusti da tretira ljude kao jednake. Ako je neuporedno zlo, zakon ili politika nepravedno diskriminira kada tretira osobu na način koji odstupa od onoga na što ona nezavisno ima pravo na bude tretirana." (Two Concepts of Discrimination) "Prema uporednoj koncepciji [diskriminacije], ocjenjujemo da li je X bio predmet diskriminacije upoređujući tretman kojeg je X imao u odnosu na postupanje koje je bilo prema drugima. Diskriminacija je svojstvena u ovom poređenju. Upravo zbog toga što je X dobio tretman a kada je Y dobio b dogodila se diskriminacija. Kada poredimo tretman prema X i Y, mi pitamo "da li su X i Y tretirani kao jednaki". Ipak, mandat da se X i Y tretiraju kao jednaki je pododređen. Postoji mnogo različitih načina na koji se mogu izraziti njegove konture. Naša doktrina jednake zaštite nudi nekoliko mogućnosti. Možda ne tretiramo X kao jednakog Y, kada ciljamo da povrijedima X. Možda ne tretiramo X kao jednakog Y ako ne uzmemo u potpunosti interese X. Možda ne tretiramo X kao jednakog Y ako usvojimo zakon ili politiku koja unižava ili ponižava X. Budući da svaka od ovih poznatih tema jednake zaštite nudi odgovore na pitanje šta znači tretiranje X kao jednakog Y, svaki je utemeljen na uporednoj koncepciji diskriminacije." (Ibid.) "Neuporedna ili "nezavisna" koncepcija diskriminacije vidi tvrdnje "diskriminacije" kao da ističu zahtjeve neuporedne pravde. Po ovom gledištu, možemo ocijeniti da li je X diskriminiran gledajući tretman koji je dobio i poredeći ga sa nekim standardom toga šta je trebao da dobije. Ali ne trebamo porediti njegov tretman sa tretmanom koji su dobili drugi. Poređenje tretmana X sa tretmanom koji su dobili drugi može učiniti očitim manjkavost u tome kako je X tretiran, ali to ne čini taj tretman pogrešnim. Zbog tog razloga, neuporedna (ili nezavisna) koncepcija diskriminacije čini da pojam "diskriminacija" izgubi svoju moralnu zvučnost. Nije razlikovanje to koje je važno moralno. Zvati te slučajeve primjerima "diskriminacije" jeste, onda, konceptualno zbunjujuće. To su jednostavno kršenja subjektivnih prava ili drugih pripadajućih zahtjeva." (Ibid.) "Po neuporednoj koncepciji [diskriminacije], ocjenjicanje da li djelovanje ili politika nepravedno diskriminiraju zahtijeva samo pažnju usmjerenu na pojedinačni slučaj o kojem se raspravlja. On se može ocijeniti u izolaciji. Po uporednoj koncepciji diskriminacije, ocjenjivanje da li djelovanje nepravedno diskriminira zahtijeva da također pogledamo kako se drugi tretiraju [...] Neuporedna koncepcija diskriminacije stoga zavisi od određivanja subjektivnih prava ili pripadajućih zahtjeva koje ljudi imaju. Uporedno gledište, suprotno tome, zavisi od specifikacije onoga što se zahtijeva da bi se ljudi tretirali kao jednaki (ili, alternativno, koja djelovanja ili politike ljude ne tretiraju kao jednake)." (Ibid.) Erving Goffman "Različitim vrstama diskriminacija, iako ne uvijek namjerno, smanjuju se životne šanse ljudi." Film Gattaca Vincent Freeman: "Mi smo sada diskriminaciju sveli na nauku..." Olivier De Schutter "[Postoje tri modela jednakosti]. Pod prvim modelom, diskriminacija je zabranjena, ali ne postoji dužnost osiguranja proporcionalnog predstavljanja raznolikih društvenih grupa čiji članovi su zaštićeni od diskriminacije. Ne postoji ni pokušaj nadzora situacije ovih grupa u odnosu na globalnu raspodjelu društvenih dobara s ciljem, ako je nužno, preduzimanja mjera za ispravljanje neravnoteža za koje se pokaže da postoje. Takve neravnoteže samo po sebi se ne vide kao problematične, dokle god svaki pojedinac nije diskriminiran na prepoznatljive načine, od određenih činilaca. Pod drugim modelom, zabrana diskriminacije proteže se na zabranu disparatnog utjecaja diskriminacije: bilo koja mjera koja nesrazmjeno i negativno utječe na određene grupe koje su već podzastupljene (ili koje već dobijaju manje nego srazmjerni udio društvenog dobra koje se raspodjeljuje), trebaju biti izmjenjene, osim ukoliko se može pokazati da takva mjera, iako naoko sumnjiva, cilja da ostvari legitimni cilj sredstvima koja su i prikladna i nužna. Pod trećim modelom, onim afirmativne jednakosti, cilj osiguranja jednakog postupanja nije samo u izbjegavanju primjera disrkiminacije, već i da napravi progres ka pravičnom udjelu društvenih dobara među različitim segmentima stanovništva. Pod ovim modelom, slijede se afirmativne politike koje teže da unaprijede predstavljanje određenih grupa u područjima ili na nivoima gdje su podzastupljene, i da se dođe ne samo do situacije gdje diskriminatorna pravila, politike i prakse su zabranjene, već gdje, štaviše, društvena dobra su raspodjeljena pravičnije između raznolikih grupa koje čine društvo. Zaista, kao što je jasno ilustrirano debatom koja se tiče prihvatljivosti politika afirmativnog djelovanja, koje se još ponekad nazivaju "suprotnom" ili "pozitivnom" diskriminacijom, cilj koji se slijedi pod modelom afirmativne jednakosti može se sukobiti sa ciljem nediskriminacije: gdje primjena neutralnih pravila ili procedura ne ostvaruje cilj osiguranja pravične raspodjele društvenih dobara među različitim grupama stanovništva, zahtijevat će se dalji koraci ka punom ostvarenju jednakosti; i ovo može implicirati različito postupanje sa pojedincima zbog njihovog članstva u određenim grupama definisanim "sumnjivim" karakteristikama koje posjeduju." (Three Models of Equality and European Anti-Discrimination Law) Rigoberta Menchú "Nama nisu potrebni nikakvi savjeti, knjige ili teorije, jer život sam je naš učitelj. Ja, osobno, morala sam najdubljim dijelom svoje duše osjetiti, šta znači diskriminacija. Moj život priča priču iskorištavanja. Radila sam i patila gladna ... kad se tako pogleda unatrag na svoj život i kad se spozna realnost, onda se u čovjeku pojavi mržnja prema svim tlačiteljima koji narodu nanose svu moguću patnju." (iz autobiografije "Yo, Rigoberta Menchú") Tarunabh Khaitan "[D]a bi pravna norma koja nameće dužnosti bila karakterizirana kao norma diskriminacijskog prava, ona mora zadovoljiti sljedeća četiri nužna uslova, koji su, zajedno uzevši, i dovoljni: (A) Norma koja nameće dužnosti mora zahtijevati neku vezu između čina ili propuštanja zabranjenog ili naređenog normom u jednu ruku i određenih atributa ili karakteristika koje osobe imaju, zvane "osnovi", u drugu; (B) Zaštićeno osnov mora imati mogućnost klasificiranja osoba u više od jedne klase osoba, ugrubo zvanih "grupe"; (C) Od svih grupa definisanih određenim osnovom, za članove barem jedne grupe mora biti naročito vjerovatnije da će trpiti značajniju nepogodnost neko članovi barem jedne druge grupe određene istim osnovom; (D) Norma koja nameće dužnost mora biti osmišljena tako da je vjerovatno da će raspodijeliti neposredne suštinske koristi ili terete koji su u pitanju na neke, ali ne sve, članove zaštićene grupe." (Prelude to a Theory of Discrimination Law)